Bez njih bi NBA liga bila nezamisliva: Stokton i Maloun, jedan od najboljih košarkaških tandema svih vremena

Džon Stokton i Karl Maloun su svojevremeno činili jedan od najboljih košarkaških parova koji je protivnike često „lomio“ igrom „dva na dva“. Praktično cele svoje karijere ovaj tandem je vezao za ekipu Jute Džez u kojoj su nastupali skoro dve decenije. Iako su svake godine igrali u plej-ofu, duo sastavljen od najboljeg asistenta i drugog strelca u istoriji lige ipak nikada nije osvojio NBA prsten i pored dva vezana ušešća u velikom finalu.

Tandem penzionisanih igrača Džon Stokoton – Karl Maloun jedan je od najpoznatijih u svetu košarke. Njih dvojica još uvek su prva asocijacija na tim Jute Džez koji je svoje najveće uspehe postigao tokom njihove ere. Vrhunac uspeha došao je sredinom devedesetih, kada su dva košarkaša imali veliko iskustvo od preko decenije zajedničkog igranja na najvišem nivou.

Ipak, u oba uzastopna finala koja su igrali, poraženi su od Čikago Bulsa predvođenih Majklom Džordanom. Po uvreženom mišljenju, Stokton i Maloun su među najboljim košarkašima svih vremena koji nikada nisu osvojili NBA prsten.

 

Obojica igrača mogu da se pohvale sjajnim individualnim postignućima koji su ih na kraju svrstali u Kuću slavnih košarke. Karl Maloun je drugi najbolji strelac u istoriji lige sa skoro 37,000 poena, dva puta je bio najbolji igrač regularne sezone, 11 puta u najboljem timu NBA, dok je u dva od 14 učešća na Ol-staru proglašen najboljim igračem.

Džon Stokton je takođe osigurao legendarni status. On je ubedljivo prvi na večnim listama po asistencijama (od kojih je izuzetno veliki broj krunisan upravo poenima Melouna) i ukradenim loptama, bio je najbolji asistent sezone u devet, a najbolji „kradljivac“ u dva  navrata. Čak 38 puta, Stokton je imao više od 20 uspešnih dodavanja na jednom meču. Takođe, izabran je za člana najboljeg NBA tima dvaput, a svoj jedini MVP trofej sa utakmice svih zvezda je simbolično podelio upravo sa Malounom 1993. godine kada je Ol-star organizovan u njihovom Solt Lejk Sitiju.

Uz to, obojica su članovi originalnog „drim tima“ koji je osvojio zlato na olimpijadi u Barseloni. Sve velike košarkaške uspehe ostvarili su igrajući za isti tim. Verovatno najbolji košarkaški tandem plejmejkera i krilnog centra u istoriji nastupao je zajedno čak 18 godina. Svake sezone koje su igrali, bili su i učesnici doigravanja. Ut to, oni su ogromno većinu svojih karijera proveli u istom timu. Dok je Stokton igrao samo za Džez, Maloun je godinu dana nastupao za Lejkerse i to nakon što se njegov saigrač penzionisao.

Dva saigrača i velika prijatelja veoma različitih karkatera upoznali su se 1984. godine na pripremama američke reprezentacije u kojoj su obojica bili na širem spisku, ali na kraju nisu uspeli da se nađu i u timu. Stokton je u NBA zaigrao iste godine, sezonu ranije nego Maloun kada je u tim stigao na veliko zaprepašćenje navijača Džeza. Kako govore izveštaji iz tog vremena, navijači ekipe iz Jute prisutni na draftu su glasno negodovali kada se saznala odluka, dok je par hiljada navijača koji su izbor posmatrali okupljeni u timskoj dvorani prosto utihnulo. Legendarnom plejmejkeru je čak trebalo i četiri sezone da bi stigao do prve petorke.

Maloun je u Jutu stigao godinu dana kasnije, kada je draftovan sa (kako se naravno vidi iz ove persektive) veoma niskog 13. mesta. Kako je košarkaš kasnije otkrio, on je bio ubeđen da će ga zapravo odabrati Meveriksi pa je tako čak iznajmio i stan u Dalasu koji se ipak odlučio za Detlefa Šremfa i svakako pogrešio u izboru.

Kada su Stokton 1984. i Maloun godinu dana kasnije stigli u tim, cela franšiza se borila sa teškom finansijskom situacijom i igrala je u hali koja je bila neobično mala za NBA standarde (kapacitet od 12.000 mesta). Uz to, Juta je poprilično nepopularna destinacija koja nije bila preterano privlačna vrhunskim košarkašima. Kasnije, promenom vlasnika je otklonjen bar jedan od ova dva velika problema.

Na početku ere Stokton-Maloun dosta dugo je sa njima u ekipi je bio i sjajni veteran, centar Mark Iton koji je dva puta bio najbolji odbrambeni igrač lige. Kasnije su za tim igrali i sjajni igrači Tom Čejmbers, Entoan Kar, Brajan Rasel i Džef Maloun, a posebno se među saigračima izdvajao i Džef Hornasek koji je između ostalih igrao i u vreme najuspešnijih sezona „džezera“.

Ipak, još važniji od saigrača za ekipu je bio legendarni trener Džeri Sloun koji je tim preuzeo 1988, kada je dotadašnji prvi strateg Frenka Lejdena prešao u upravu tima. Upravo pod vođstvom Slouna ekipa je doživela „zvezdane trenutke“, najbolje u istoriji franšize. Takođe, po rečima Stoktona trener je bio taj koji je „zvao“ veliku većinu akcija i konstantno forsirao pik-end-rol igru  dva sjajna košarkaša.

Najbliži neuhvatljivom NBA trofeju igrači Jute su bili tokom dve vezane sezone kada su igrali u finalu (1997. i 1998. godine). Na njihovu veliku nesreću, za protinvika su oba navrata imali najboljeg košarkaša svih vremena Majkla Džordana i njegove Bulse. Oba puta, ekipa Džeza se pokazala kao tvrd protivnik, ali nikako nije uspela da savlda moćme „bikove“. Posebno dramatičan je bio sam kraj druge serije u kojem su glavni akteri bili upravo dva igrača o kojima govorimo. Na samom kraju utakmice, prvo je Malounu  Džordan ukrao i u sledećem napadu poentirao, da bi zatim i Stokton promašio šut za tri poena koji je mogao da spasi njegov tim.

Na taj način su Stokton i Maloun konačno ispustili najveću šansu da trijumfuju u ligi. Ipak, i pored toga oni su ostali zauvek urezani u memoriju i srca navijača Džeza, o čemu svedoče i njihove bronzane statue ispred timske arene koje simbolično stoje jedna pored druge i govore o povezanosti dva sjajna košarkaša koji su činili jedan od največih tandema u istoriji igre.